Posjet biskupa Prospera iz Tanzanije konkatedralnoj župi

U nedjelju, 16. veljače večernjim euharistijskim slavljem u konkatedrali sv. Petra i Pavla u Osijeku predsjedao je mons. Prosper Balthasar Lyimo, pomoćni biskup Nadbiskupije Arusha iz Tanzanije. U koncelebraciji bili su dr. Zdenko Ilić, sudski vikar i profesor na KBF-u u Đakovu, domaći župnik mons. Adam Bernatović, umirovljeni svećenik Vladimir Mikrut i župnik vikar Blaž Jokić. Biskup Lyimo je u trotjednom posjetu Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

Pozdravljajući Biskupa mons. Bernatović govorio je o povezanosti dviju mjesnih crkava po misionarima i međusobnom pomaganju i rekao da „Danas u ovom zajedništvu euharistije želimo uključiti u molitve Crkvu i njezine potrebe u Tanzanije, želimo im reći da ih podupiremo u njihovom misijskom djelovanju i radu i u tome im želimo pripomoći i svojom milostinjom.“

Homiliju je biskup Lyimo izrekao na engleskom jeziku, a prevodio je dr. Zdenko Ilić.  Nakon što se osvrnuo na nedjeljna liturgijska čitanja, Biskup je rekao: „Bog nam je darovao oči da vidimo patnju ljudi, uši da možemo čuti drugoga koji govori, dao nam je jezik kojim možemo druge utješiti, dao nam je ruke kojima možemo pale podići i iznad svega dao nam je srce kojim možemo ljubiti sve.“  Zahvaljujući za svaku molitvu i materijalnu pomoć, Biskup je prenio i srdačnu zahvalnost svih siromaha i patnika iz njegove nadbiskupije, napose djece. Nadbiskupija Arusha sagradila je i gradi mnoga sirotišta, škole i bolnice. No, ne mogu svima pomoći zbog velikog siromaštva u zemlji i zbog veličine nadbiskupije koja pokriva područje od 67340 m2. Na tom teritoriju živi 2 milijuna ljudi, od toga je 500.000 katolika. Nadbiskupija Arusha broji 55 župa, 200 misionarskih zajednica, 62 dijecezanska svećenika, oko 70-ak redovnika, 400 kateheta koji pomažu na udaljenim područjima, u malom sjemeništu je oko 200-njak dječaka, a u velikom sjemeništu 45 bogoslova. Svi ti ljudi trebaju i duhovnu i materijalnu pomoć. Biskup je nadalje istaknuo žalosnu činjenicu kako često susreće mnoge žene koje pate i budući da bolnice nisu blizu, osobno ih je vozio, a poneka su djeca s majkama na putu do bolnice i umrla. Nažalost, puno je siromašne djece i to zbog velikog postotka zaraženih AIDS-om. Zbog njihova mentaliteta najviše pate djevojčice kojima ne daju školovanje već ih sa 12 godina „prodaju za brakove“. Nekada se dogodi da te djevojčice uspiju pobjeći od tih dogovorenih brakova i onda traže zaštitu od Crkve. Nastoje sagraditi centre za te djevojčice i dati im adekvatno obrazovanje. Zaključujući svoju homiliju biskup Prosper je još jedanput prisutne vjernike pozvao: „Skromno vas molim za pomoć za sve ove ljude. Sve vaše donacije bit će namijenjene na dobro. A to se tiče svih nas. To znači živjeti evanđelje.“

Na koncu svete mise župnik je zahvalio za posjet biskupa Prospera konkatedralnoj župi i obećao mu molitveno zajedništvo i materijalnu pomoć. Nakon euharistije mnogi su Biskupu prilazili i uručivali novčanu pomoć. Dvojica dječaka osnovnoškolske i predškolske dobi prišli su mons. Lyimu i uručili čokoladice za siromašnu djecu. Zajedništvo svećenika zaključeno je večernjim objedom za bratskim stolom.