Župa sv. Petra i Pavla, apostola, Osijek

  • SVETA KRIZMA I PRVA PRIČEST U ŽUPI

    SVETA KRIZMA I PRVA PRIČEST U ŽUPI

    Sveta krizma u župi bit će na drugu vazmenu nedjelju, na Mladi Uskrs, 23. travnja 2017. godine u 9,00 sati, a Prva Pričest na četvrtu vazmenu nedjelju, 7. svibnja 2017. godine u 9,00 sati.

    Pročitaj više
  • Misa večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali

    Misa večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali

    OSIJEK (TU) - „Večeras pozornost usmjeravamo prema euharistiji koja je izvor i smisao ne samo svećeničkog reda nego svih poziva. Sabrani ovdje pred Gospodinom želimo moliti da svaki čovjek otkrije kako je »dar za novi svijet«, da otkrije svoj osobni poziv te odgovorivši velikodušno dade doprinos za obnovu svijeta“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić predvodeći 13. travnja u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla Misu večere Gospodnje, s obredom pranja nogu i prijenosom Oltarskog Sakramenta.

    Pročitaj više
  • Obredi Muke Gospodnje u osječkoj konkatedrali

    Obredi Muke Gospodnje u osječkoj konkatedrali

    OSIJEK (TU) - Na Veliki petak, dan Muke Gospodnje, 14. travnja u prijepodnevnim satima veliki se broj župljana Župe sv. Petra i Pavla okupio u osječkoj konkatedrali na križnom putu kojega su animirali svećenici župe. U predvečerje, obrede Muke Gospodnje – službu riječi, klanjanje križu i svetu pričest - predvodio je župnik mons. Adam Bernatović, sudjelovao je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić te svećenici: Stjepan Matezović, Matej Glavica, Dario Hrga i Vladimir Mikrut.
    Nakon Muke po Ivanu, koju su otpjevali članovi Mješovitoga konkatedralnog zbora, vlč. Glavica uputio je svoju homiliju te je, između ostaloga, rekao: „Obredi Velikoga petka oduševljavaju nas za vjerodostojno nasljedovanje Isusa Krista, a to ćemo i svjedočiti poklonom križu, poljupcem kojim ćemo ga počastiti. Ali mi ovdje danas učimo i o istinitom nasljedovanju Kristova kraljevstva jer bismo htjeli biti dijelom toga kraljevstva. Odlučili smo hoditi, a to je ponekad teško, jer koliko samo svojih snaga trošimo na ono što je zemaljsko. Često svojim silama istjerujemo svoju istinu kao konačnu, svoju pravdu kao jedinu ispravnu. Kako bi izgledao moj život kada bi isto toliko i još i više snage trošio da opraštam, pomažem, činim dobro, molim, ljubim Boga i bližnjega. Ne bih li tada ostvarivao Božje neprolazno kraljevstvo. Biti Isusovim učenikom nije prezahtjevno, ali traži od nas angažman, opredjeljenje i dosljednost.“

    Pročitaj više
  • Uskrs u osječkoj konkatedrali

    Uskrs u osječkoj konkatedrali

    OSIJEK (TU) - »Krist nam je svojim uskrsnućem donio slobodu, izveo nas na čistinu istine, osigurao nam željeni mir, pobjedu i radost. Zato je Uskrs blagdan slobode, istine, mira, pobjede i veselja“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, predvodeći 16. travnja misno slavlje u svetkovini Uskrsa u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla.

    Sve uskrsne čestitke mogle bi se staviti pod jedan zajednički nazivnik – mir, sve što u životu tražimo, za čime težimo, sve se svodi na miru koji proživljavamo u našoj nutrini, rekao je nadbiskup Srakić uvodeći u misno slavlje, koje je započeo obredom škopljenja, rekavši: „Ta voda koju smo noćas blagoslovili simbol je naše smrti i života, smrti grijehu i života u Kristu Gospodinu. U nju smo uronjeni, iz nje smo izišli kao djeca Božja.“

    Pročitaj više
  • Korizma u konkatedrali sudjelovanjem u pobožnostima

    Korizma u konkatedrali sudjelovanjem u pobožnostima

    Započeli smo našu korizmu te time i sa duhovnim sadržajem koji će nas poticati na intenzivniju molitvu u ovome vremenu. U našoj smo župi, u četvrtak, 2. ožujka, dan nakon Pepelnice imali Euharistijsko klanjanje. Poslije večernje mise koju je predvodio vlč. Matej Glavica prisutni vjernici imali su priliku pokloniti se pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Klanjanje je animirao vlč. Stjepan Matezović, naš kapelan, razmišljajući sa svima nama prisutnima o evanđelju toga dana.  Predvođeni s. Brankom vjerni pjevači su prikladnim pjesmama dali svoj doprinos u ovoj pučkoj pobožnosti.

    Pročitaj više
  • PEPELNICA ILI ČISTA SRIJEDA U KONKATEDRALI

    PEPELNICA ILI ČISTA SRIJEDA U KONKATEDRALI

    U srijedu, 1. ožujka 2017. godine u našoj smo župi proslavili blagdan Pepelnice ili Čiste srijede. Ovim blagdanom započinje vrijeme svetog korizmenog vremena. Blagdan Pepelnice proslavili smo trima misama pod kojima je bio, uz središte Euharistije, obred pepeljenja. Time smo i simbolično, izvanjskim znakom pokazali spremnost na obraćenje kroz post, molitvu i djela milosrđa. Misu u 7,00h predvodio je naš domaći župnik mons. Adam Bernatović. Velečasni Matej Glavica, naš pastoralni suradnik predvodio je misu u 10,00h, a večernju svetu misu u 18,30h naš kapelan vlč. Stjepan Matezović, uz koncelebraciju vlč. Vladimira Mikruta, umirovljenog svećenika.

    Pročitaj više
  • POBOŽNOST KRIŽNOGA PUTA ZA DJECU UTORKOM

    POBOŽNOST KRIŽNOGA PUTA ZA DJECU UTORKOM

    Svakoga utorka prije večernje svete mise, kroz vrijeme korizme, moli se križni put, tzv. dječji križni put. Tako je bilo i ovoga prvoga utorka u korizmenom vremenu. Uz mnoštvo prisutne djece prvi dječji križni put predmolili su školska djeca OŠ Franje Krežme pod vodstvom njihove vjeroučiteljice Jasmine. Djeca su molila, ministrirala, nosila raspelo, te prigodne slike označavajući tako svaku postaju Isusova križnoga puta. Svakoga utorka djeca će iz pojedinih osnovni škola na području naše župe predmoliti i organizirati križni put. Bila je prilika za svetu ispovijed. Zajedno s djecom je išao od postaje do postaje i s njima molio naš župnik mons. Adam Bernatović. Pozivamo svu djecu da utorkom dolaze na molitvu križnoga pute, te potičemo i sve roditelje da dovedu svoju djecu i zajedno s njima sudjeluju u ovoj korizmenoj pobožnosti.

    Pročitaj više
  • Vazmeno bdijenje u osječkoj konkatedrali

    Vazmeno bdijenje u osječkoj konkatedrali

    OSIJEK (TU) - Blagoslovom ognja te ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće započeli su u subotu, 15. travnja 2017. svečani obredi Vazmenog bdijenja u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, a tijekom kojih je 33 katekumena osječke regije primilo sakramente kršćanske inicijacije. Župni vikar Stjepan Matezović ispjevao je Exultet – hvalospjev uskrsnoj svijeći, uslijedila je Služba riječi tijekom koje su ponovno zazvonila sva zvona, a Mješoviti konkatedralni zbor zapjevao je pjesmu Slave.

    Pročitaj više
  • Cvjetnica u osječkoj konkatedrali

    Cvjetnica u osječkoj konkatedrali

    OSIJEK (TU) - Đakovačko-osječki nadbiskup u miru, Marin Srakić blagoslovio je na Cvjetnicu - Nedjelju Muke Gospodnje 9. travnja maslinove grančice ispred osječke konkatedrale Sv. Petra i Pavla, sudjelovao u procesiji te predvodio misno slavlje, tijekom kojega je Mješoviti konkatedralni zbor pjevao Muku po Mateju. U koncelebraciji je bio kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije, vlč. Robert Jugović, domaći župnik, mons. Adam Bernatović, svećenik u miru, vlč. Vladimir Mikrut i župni vikar Stjepan Matezović.

    Pročitaj više
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9

Svečana akademija 11.10.2008.

Na samoj akademiji uvodnu riječ uputio nam je naš prvi nadbiskup i metropolita đakovačko-osječki mons. dr. Marin Srakić. On je tom prigodom istaknuo: Mnogi su znali pitati, zašto sjedište Đakovačke i Srijemske biskupije nije u Osijeku nego u Đakovu. Odgovor nam na to pitanje daje povijest, a ona veli da je bosanski biskup 1239. godine, t.j. prije 770 godina dobio u posjed Đakovo i njegovu okolinu te u Bosni područje Soli i Usoru, pa se za vrijeme nereda u Bosni preselio u Đakovu. S obzirom na ustroj Crkve velike su se promjene dogodile na našim prostorima u drugoj polovici XVIII. stoljeća, za vladavine carice Marije Terezije, kada su se u austro-ugarskom kraljevstvu uređivale granice biskupija. Te promjene će Katoličkoj Crkvi u istočnoj Hrvatskoj zacrtati pravac sve do naših dana. Naime, 1773. godine papa Klement XIV. sjedinio je malu i siromašnu Srijemsku biskupiju s malom ali bogatom Bosanskom ili Đakovačkom biskupijom. Budući da su one bile geografski odijeljene, papa Pijo VI. je pripojio 1780. godine novonastaloj biskupiji sedamnaest župa Pečuške biskupije te deset župa Zagrebačke biskupije. Tako je nastala velika Bosanska ili Đakovačka i Srijemska biskupija koja je obuhvaćala područje između Save i Dunava od Zemuna do Broda na Savi.

Ističući povijesni razvoj grada Osijeka i povijesne okolnosti te potrebe vremena, nadbiskup je pojasnio: Veliki događaj u crkvenom životu Osijeka bila je gradnja nove župne crkve u Gornjem gradu. Zahtijevao je to sve veći broj vjernika ove župe, dotrajalost i neuklopljenost postojeće crkve u novonastali ambijent, a napose novi položaj ovog dijela grada i, čini se, posebna želja biskupa Strossmayera, da Osijek dobije reprezentativnu crkvu koja će biti simbol modernog grada i suvremene Crkve. Sagrađena je novcem same župe, doprinosom grada kao patrona, pomoću Zemaljske vlade, darovima pojedinih obitelji i milodarima vjernika. Iako još nije bila dovršena, 20. svibnja 1900. godine nova osječka crkva je posvećena. Bilo je to točno na pedesetu obljetnicu imenovanja Josipa Jurja Strossmayera za đakovačkoga biskupa. «Katedrala» je ubrzo doživjela strahote prvog svjetskog rata i ostala bez zvona kao i ostale crkve. No u poslijeratnom razdoblju, kad Katolička Crkva u Osijeku doživljava svoj procvat, i gornjogradska crkva dobiva svoj planirani izgled. A kao kruna u izgradnji crkve bilo je oslikavanje njezine unutrašnjosti. Izveo je to akademski slikar Mirko Rački. Crkva je tako nakon pedeset godina od početka gradnje dobila svoj puni sjaj.
U sklopu prijedloga koje smo preložili Svetoj Stolici nalazio se i prijedlog da se biskupiji promijeni ime, tj. da se Đakovačka ili Bosanska biskupija preimenuje u Đakovačko-osječka ili latinski Diacovensis-Osijekensis, Dioecesis Đakovo-Osijek, a ispusti ime Bosanska. Taj smo prijedlog potkrijepili sljedećim argumentima: Biskupija je nosila ime Bosanska, jer je đakovački biskup kao apostolski nasljednik bosanskoga biskupa svoje sjedište iz Vrhbosne (srednjovjekovnog mjesta kraj današnjeg Sarajeva) premjestio u Đakovo. Dolaskom Turaka u Bosnu, bosanski biskup izgubio je svaku vezu sa svojom biskupijom, a za Bosnu Sveta Stolica je imenovala «apostolske vikare». Prigodom uspostave redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini nije uspostavljena «Bosanska» nego «Vrhbosanska» nadbiskupija, jer naslov «bosanska» pripada Đakovačkoj biskupiji. No, već 600 godina đakovački biskup nema nikakve stvarne veze s Bosnom, osim titula «bosanski» kao oznake apostolskog nasljeđa. I sam naslov je danas neobičan (arhaičan), jer se biskupije nazivaju po gradovima na ne po rijekama ili pokrajinama kao što je to slučaj naslova «bosanski», naime «Bosna» su pokrajina i rijeka. Kad je Sveti Otac prolazio kroz Osijek upitao je, ima li Osijek kakvu višu crkvenu strukturu osim župa. Odgovorio sam da nema, čemu se njegov tajnik pomalo čudio, a Svetio Otac šutio. Bio je zadivljen veličanstvenom zgradom crkve sv. Petra i Pavla u kojoj je kršten njegov prvi suradnik kard. Franjo Šeper. Današnja stvarnost je drugačija, slična nekim slučajevima u svijetu gdje se uz manji grad razvio veliki, koji je sjedište biskupije, kao što je slučaj Freising und München, Rottenburg-Stuttgart, Estergom-Budapest. Kod nas se u blizini maloga grada Đakova razvijao veliki grad Osijek, metropola Slavonije. Već smo obavijestili Svetu Stolicu da gradu Osijeku treba i u crkvenom pogledu posvetiti veću pozornost. Osijek ima monumentalnu središnju gradsku župnu crkvu, u Osijeku biskupija će imati lijepu zgradu za sadržaje koji su potrebni u takvim slučajevima. Osijek je od Đakova udaljen 35 km, a komunikacije između ta dva grada poboljšat će i auto cesta koja će povezivati ta dva grada. Osim toga, na svjetovnom planu ima Sveučilište sa oko 19.000 studenata na petnaestak fakulteta. Grad Osijek - koji je u prvoj polovici 19. stoljeća bio najveći grad u Hrvatskoj, a između dva svjetska rata najveće industrijsko središte u staroj Jugoslaviji - nakon Drugog svjetskog rata bio je zanemaren u odnosu prema drugim gradovima njegova ranga. Uvijek je bilo nekih isprika, ali najveći razlog tome bila je nemarnost i nebriga njegovih čelnika. Što sada? Kada su tri općine spojene u jedinstven kraljevski grad, htjelo se stvoriti jedno biće. To napose želimo još snažnije ostvariti ovim uzdignućem na stupanj susjedišta a župne crkve na stupanj konkatedrale. Važni su ljudi, važni su vjernici koje predvode svećenici. Čestitam građanima grada Osijeka i vjernicima župe sv. Petra i Pavla, ali i cijeloj našoj nadbiskupiji… Zahvaljujem svima koji su na tom projektu sudjelovali. Od Rima preko Đakova, Zagreba, Požege do Osijeka. Zahvaljujem i svima onima koji su se svojim aktivnim sudjelovanjem i doprinosom uključili u pripravu večerašnjega programa te nam omogućuju da ovaj tako važan trenutak za crkvenu povijest grada Osijeka snažno doživimo i dostojno proslavimo!

Nakon nadbiskupove uvodne riječi slijedila su predavanja. Prvo predavanje pod nazivom Od Biskupije Mursa do konkatedrale u Osijeku  imao je prof. dr. sc. Stjepan Sršan. Profesor Sršan prikazao nam je važnost i značenje grada na Dravi u okviru povijesnih činjenica koje su dovele do proglašenja grada susjedištem nove nadbiskupije i metropolije. U sklopu njegova predavanja sudjelovali su i učenici Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku. Između prvog i drugog predavanja nastupilo je Hrvatsko pjevačko društvo 'Lipa pod ravnanjem prof. Valerije Fischbach.

Drugo predavanje pod nazivom Novi značaj Osijeka u Katoličkoj Crkvi i konkatedrale sv. Petra i Pavla u Osijeku u okviru đakovačko-osječke nadbiskupije - imao je prof. dr. sc. Ivica Raguž profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Dr. Raguž je teološki i eklezijalno razložio ovu novu stvarnost koja se dogodila proglašenjem Nadbiskupije đakovačko-osječke i u tom kontekstu pojasnio položaj i važnost grada Osijeka u životu naše nove metropolije. Potom je nastupilo Pjevačko društvo sv. Josipa Osijek pod ravnanjem dr. Vladimira Peljhana sa nekoliko skladbi sakralnog karaktera.

Treće predavanje imala je prof. dr. sc. Zlata Živaković-Kerže župljanka konkatedralne župe sv. Petra i Pavla apostola. Njeno predavanje pod nazivom Konkatedralna crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku odnosilo se na crkvu kao građevinu i njeno nastajanje, o kojoj je prof. Kerže mnogo govorila i stvarala kroz dugi niz godina. Ona je između ostalog istaknula: Nakon smrti gornjogradskog župnika Franje Knittla 10. srpnja 1886. za gornjogradskog župnika imenovan je Josip Horvat, bivši duhovnik osječkog gornjogradskog sirotišta, koji je počeo oživotvorenje gradnje nove župne crkve. Međutim, slijedilo je petogodišnje zatišje koje je prekinuo biskup Strossmayer, poklonivši 3. lipnja 1891. godine 10.000 forinti. Raspisan je natječaj i odaziv je bio iznenađujući. Biskup Strossmayer odabrao je nacrt arhitekta Franza Langenberga iz Xantena, mjesta nedaleko od njemačkog grada Bonna. Gradnja je počela u proljeće 1894. Pa, iako sve nije krenulo glatko posao je, pod budnim okom župnika Horvata, dobro napredovao; nakon dva mjeseca temelji su izašli iz zemlje. Blagoslov temeljca obavljen je 7. listopada 1894. kojaga je obavio biskup Srossmayer, tada već osamdesetogodišnjak. Ali, iznenada, 21. veljače 1895., u Bonnu je od kapi u 52. godini preminuo graditelj Langenberg pa je događaj sve uznemirio. No, ipak dva mjeseca potom nastavak gradnje povjeren je bečkom graditelju Richardu Jordanu koji je gradnjom crkve upravljao do završetka 1898. Kroz cijelo vrijeme gradnje ključna osoba bio je župnik Josip Horvat koji je 28. kolovoza 1899. zapisao: "Naša crkva spada među najljepše gotičke crkve podignute koncem 19. stoljeća, ona jest i na viekove će ostati najljepša i najsjanija umjetnina u gradu Osijeku, a podjedno i najrječitijim spomenikom za sve one, koji su oko gradnje takove crkve nastojali, dakle eminentnim spomenikom koli današnjem zastupstvu toli današnjem poglavarstvu slobodnog i kraljevskog grada Osijeka." Slijedilo je unutarnje uređenje crkve koje nije teklo prema planu, pa je posveta odgođena za sljedeću godinu. Budući da unutrašnjost crkve nije završena, i u stoljeću koje je slijedilo trajala su nastojanja potonjih župnika da u cijelosti crkva postane simbol grada uz Dravu. Tako su u vrijeme župnika Matije Pavića nabavljena i postavljena nova zvona, 1933. sagrađene su orgulje, a u njegovo vrijeme počelo je i unutrašnje oslikavanje crkve, koju je u teškim ratnim vremenima, uz pomoć akademskog slikara Mirka Račkog, završio župnik Josip Šeper. U vrijeme svog dugogodišnjeg djelovanja, nakon Drugog svjetskog rata, u vrlo teškim političkim i financijskim prilikama, Šeper je obnavljao crkvu koja je znatno stradala od bombardiranja, topovskih hitaca i puškaranja. Do kraja 1956. štete su od bombardiranja uglavnom popravljene. Sve freske je trebalo i retuširati. Međutim, zbog financijskih poteškoća preostali su radovi odgođeni za bolja vremena. Ona su nastupila u vrijeme prečasnog Stjepana Bogdanića. Njegovom brigom obnovljena je sjeverna strana tornja; klesarske radove izveli su majstori s otoka Brača pod vodstvom akademskog kipara Luje Lozice, izvedena je elektrifikacija zvona i sata. U vrijeme Domovinskog rata ustrajao je sa župljanima u gradu i obavljao župničke dužnosti. Tijekom neprijateljskog napada na Osijek, gotovo godinu dana iz dana u dan, župna crkva Sv. Petra i Pavla, simbol Osijeka i okolice, sustavno je razarana. U posljednjem desetljeću 20. stoljeća obnavljano je samo najvažnije kako bi se crkva zaštitila od dodatnog oštećenja. Iako je župnik Bogdanić započeo, a u 21. stoljeću nastavio današnji župnik Adam Bernatović, na obnovi i uređenju predstoje još brojni radovi koji iziskuju golema financijska sredstva. Ona je divna melodija uglazbljena na tekst svih onih koji su ugradili i oživjeli svaki kamen građevine, koja diše njihovim duhom. Ona simbolizira svu prošlost i svu budućnost u znaku ljubavi, jedinstva i pravovjerja koga su od osnutka crkve zastupali nasljednici apostolskog prvaka Sv. Petra.  Izgradnjom, te svečanim uzdignućem župne crkve Sv. Patra i Pavla na dostojanstvo konkatedrale”, grad Osijek dobio je svoju prepoznatljivu duhovnu vertikalu. Ako bismo mogli pozvati se na razmatranje belgijskog medieviste Anrija Pirena o društvima 11. i 12. stoljeća u Europi i onoga što se događalo sredinom 19. stoljeća u SAD morali bismo podsjetiti da je “podizanje velikih gotičkih katedrala nezamislivo bez razvitka gradova i promjena u privrednoj strukturi”. A na razmeđu stoljeća, i 19. u 20. i 20. stoljeća u 21. o kojima je riječ, a u vezi navedenog čina ovog našeg Božjeg doma možemo podjesetiti da je baš Osijek prolazio kroz buran razvoj i kao grad i kao područje privrednih, kulturnih, vjerskih i drugih događanja. No, razmatrati ovu pojavu ove gotičke sakralne građevine s ovim ili s drugim primislima o značenju gotičke ili neogotičke kulture mogu se složiti s poljskim kulturnim povjesničarom i esejistom Herbertom Zbignjevom „da je katedrala zapravo Dom vjernika“.

Nakon predavanja profesorice Kerže nastupili su tamburaši iz Tamburaške škole 'Batorek' koji su nam izveli tri skladbe: J. Njikoš – Slavonska rapsodija, D. Špstaković – Valcer br. 2, iz

Jazz-suite te B. Potočnik - Vukovarska golubica. Potom su uslijedili zajednički nastupi sudionika koji su izveli papinsku himnu Svečan glas od Rossattia te Slavim te, Gospode iz Kantate br. 137 J. S. Bacha. Svečana akademija završila je oduševljenim pljeskom posjetitelja.

Lokacija župe

Adresa i radno vrijeme

Župni ured Sv. Petra i Pavla Apostola, Osijek
Pavla Pejačevića 1
31000 OSIJEK

T:(031) 310-020
F:(031) 310-022
M:zupa@svpetaripavao.hr
W:www.svpetaripavao.hr

Radnim danom: 8-12 sati i 15-18 sati
Subotom: samo 8-12 sati

Kroz srpanj i kolovoz: 16-18 sati; subotom: 11-12 sati

Statistika posjeta

Danas221
Jučer710
Ovaj mjesec16386
Ukupno4551616

Trenutno online

5
posjetitelja

Ponedjeljak, 24 Travanj 2017 11:15