Župa sv. Petra i Pavla, apostola, Osijek

  • Svečano božićno misno slavlje u osječkoj konkatedrali

    Svečano božićno misno slavlje u osječkoj konkatedrali

    OSIJEK (TU) - Đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić predvodio je 25. prosinca božićno misno slavlje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla u Osijeku.
    Uz nadbiskupa suslavio je biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. dr. Vladimir Dugalić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga, umirovljeni svećenik Vladimir Mikrut, domaći župnik mons. Adam Bernatović, župni vikar Robert Almaši, a posluživao je đakon Ivan Kunčević.
    „I dok prebiremo po proteklim događajima i po sadašnjoj stvarnosti, u našoj duši odjekuju riječi anđeoske pjesme s betlehemskih poljana: Javljam Vam veliku radost - Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin. Tko nam je u ovom trenutku potrebniji negoli Spasitelj? Potreban nam je Spasitelj koga isti Izaija naziva Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira“, rekao je nadbiskup započinjući homiliju.

    Pročitaj više
  • VELIKO NADBISKUPIJSKO HODOČAŠĆE BL. ALOJZIJU STEPINCU U ZAGREB I KRAŠIĆ

    VELIKO NADBISKUPIJSKO HODOČAŠĆE BL. ALOJZIJU STEPINCU U ZAGREB I KRAŠIĆ

    Pođimo mu u pohod. U 2018. godini navršava se 120. obljetnica Blaženikova rođenja u Krašiću (1898.) i 20. obljetnica njegova proglašenja blaženim u Mariji Bistrici (1998.). Lijepa je to i povlaštena prigoda da mu kao nadbiskupijska zajednica Božjega naroda „pođemo u pohode“. Za tu smo prigodu u našem nadbiskupijskom kalendaru, kao i u svećeničkim dekanatskim koronama protekle jesni, već najavili održavanje zajedničkoga hodočašća bl. Alojziju u Zagreb i Krašić.

    Pročitaj više
  • Misno slavlje uz proslavu Dana grada Osijeka

    Misno slavlje uz proslavu Dana grada Osijeka

    OSIJEK (TU) - „Večeras smo ovdje kako bismo zahvalili Gospodinu za sva dobra koja imamo kao građani koji zajedno žive. Zahvaljujemo za ovaj grad i za sva njegova dobročinstva, za sve ljude koji žive u ovome gradu, za svu njihovu dobru volju i njihova nastojanja“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić započinjući misno slavlje u osječkoj konkaterdrali Sv. Petra i Pavla povodom proslave Dana grada Osijeka, 2. prosinca.
    Uz nadbiskupa, koncelebrirao je i prigodnu homiliju uputio biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. dr. Vladimir Dugalić, a u suslavlju su bili i osječki dekani, mons. Adam Bernatović i preč. Ivan Jurić te ostali svećenici i dvojica đakona. Liturgijsko pjevanje animirao je Konkatedralni mješoviti zbor pod vodstvom s. Branke Čutura i uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. Misno slavlje završeno je na trgu ispred konkatedrale gdje je mons. Hranić blagoslovio adventski vijenac, a potom je gradonačelnik Ivan Vrkić upalio prvu adventsku svijeću.

    Pročitaj više
  • Svetkovina Bogojavljenja u osječkoj konkatedrali

    Svetkovina Bogojavljenja u osječkoj konkatedrali

    OSIJEK (TU) - „Današnja svetkovina dan je Isusova objavljenja svim narodima, a ljude, sve narode i kulture na zemlji koji traže Boga predstavljaju mudraci, koji su došli u Betlehem s Istoka u želji da nađu i da se poklone novorođenome kralju“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodeći svečano misno slavlje u osječkoj konkatedrali o svetkovini Bogojavljenja, 6. siječnja. U koncelebraciji je bio umirovljeni svećenik Vladimir Mirkut, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga, domaći župnik Adam Bernatović i župni vikar Robert Almaši. Bogojavljensko Evanđelje, a zatim i svetkovinu Uskrsa navijestio je đakon Ivan Kunčević. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.

    Pročitaj više
  • Misa ponoćka u osječkoj konkatedrali

    Misa ponoćka u osječkoj konkatedrali

    OSIJEK (TU) - „Sabrali smo se u ovoj mrkloj noći da oživimo i doživimo najznačajniji događaj povijesti čovječanstva: rođenje Isusa Krista, Dijete položeno na slamu u jaslama, u štali, u špilji koja služi za sklonište životinjama. Svojom vjerom u tom djetetu prepoznajemo i priznajemo Sina Božjega, koji je postao čovjekom da spasi ljude. To je za nas blagdan Božića, to je za nas otajstvo Božića. No ista nam vjera veli da ništa ne bi koristilo što se Krist rodio u Betlehemu, ako se po vjeri i ljubavi ne rodi u svakome od nas. Otvorimo svoja srca da ih učini svojim prebivalištem i da nas učini spremnima živjeti i svjedočiti to Božje otajstvo“, rekao je 24. prosinca đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić uvodeći u svečanu misu ponoćku u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla.

    Pročitaj više
  • Misa zahvalnica

    Misa zahvalnica

    Misu zahvalnicu za proteklu 2017. godinu u osječkoj je konkatedrali sv. Petra i Pavla, apostola na blagdan Svete Obitelji, 31. prosinca predslavio nadbiskup u miru đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić. Koncelebrirali su uz župnika mons. Adama Bernatovića, župni vikar Robert Almaši, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga te vlč. Vladimir Mikrut, a posluživao je đakon Ivan Kunčević.

    Pročitaj više
  • SVETA KRIZMA I PRVA PRIČEST U ŽUPI

    SVETA KRIZMA I PRVA PRIČEST U ŽUPI

    Sveta krizma u župi bit će na drugu vazmenu nedjelju, na Mladi Uskrs, 8. travnja 2018. godine u 9,00 sati,

    Prva Pričest na treću vazmenu nedjelju, 15. travnja 2018. godine u 9,00 sati.

    Pročitaj više
  • Spomendan svete Cecilije

    Spomendan svete Cecilije

    Spomendan svete Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe i liturgijskog pjevanja 22. studenog proslavilo je pet zborova konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla u Osijeku.
    Svetoj misi prethodilo je prigodno predavanje svim članovima zborova i njihovim voditeljima na temu 50 godina od naputka Musicam sacram u kojem je župni vikar Robert Almaši razložio povijest razvoja i smjernice obnove liturgijske glazbe u sklopu liturgijske obnove II. vatikanskog sabora.

    Pročitaj više
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8

Svečana akademija 11.10.2008.

Na samoj akademiji uvodnu riječ uputio nam je naš prvi nadbiskup i metropolita đakovačko-osječki mons. dr. Marin Srakić. On je tom prigodom istaknuo: Mnogi su znali pitati, zašto sjedište Đakovačke i Srijemske biskupije nije u Osijeku nego u Đakovu. Odgovor nam na to pitanje daje povijest, a ona veli da je bosanski biskup 1239. godine, t.j. prije 770 godina dobio u posjed Đakovo i njegovu okolinu te u Bosni područje Soli i Usoru, pa se za vrijeme nereda u Bosni preselio u Đakovu. S obzirom na ustroj Crkve velike su se promjene dogodile na našim prostorima u drugoj polovici XVIII. stoljeća, za vladavine carice Marije Terezije, kada su se u austro-ugarskom kraljevstvu uređivale granice biskupija. Te promjene će Katoličkoj Crkvi u istočnoj Hrvatskoj zacrtati pravac sve do naših dana. Naime, 1773. godine papa Klement XIV. sjedinio je malu i siromašnu Srijemsku biskupiju s malom ali bogatom Bosanskom ili Đakovačkom biskupijom. Budući da su one bile geografski odijeljene, papa Pijo VI. je pripojio 1780. godine novonastaloj biskupiji sedamnaest župa Pečuške biskupije te deset župa Zagrebačke biskupije. Tako je nastala velika Bosanska ili Đakovačka i Srijemska biskupija koja je obuhvaćala područje između Save i Dunava od Zemuna do Broda na Savi.

Ističući povijesni razvoj grada Osijeka i povijesne okolnosti te potrebe vremena, nadbiskup je pojasnio: Veliki događaj u crkvenom životu Osijeka bila je gradnja nove župne crkve u Gornjem gradu. Zahtijevao je to sve veći broj vjernika ove župe, dotrajalost i neuklopljenost postojeće crkve u novonastali ambijent, a napose novi položaj ovog dijela grada i, čini se, posebna želja biskupa Strossmayera, da Osijek dobije reprezentativnu crkvu koja će biti simbol modernog grada i suvremene Crkve. Sagrađena je novcem same župe, doprinosom grada kao patrona, pomoću Zemaljske vlade, darovima pojedinih obitelji i milodarima vjernika. Iako još nije bila dovršena, 20. svibnja 1900. godine nova osječka crkva je posvećena. Bilo je to točno na pedesetu obljetnicu imenovanja Josipa Jurja Strossmayera za đakovačkoga biskupa. «Katedrala» je ubrzo doživjela strahote prvog svjetskog rata i ostala bez zvona kao i ostale crkve. No u poslijeratnom razdoblju, kad Katolička Crkva u Osijeku doživljava svoj procvat, i gornjogradska crkva dobiva svoj planirani izgled. A kao kruna u izgradnji crkve bilo je oslikavanje njezine unutrašnjosti. Izveo je to akademski slikar Mirko Rački. Crkva je tako nakon pedeset godina od početka gradnje dobila svoj puni sjaj.
U sklopu prijedloga koje smo preložili Svetoj Stolici nalazio se i prijedlog da se biskupiji promijeni ime, tj. da se Đakovačka ili Bosanska biskupija preimenuje u Đakovačko-osječka ili latinski Diacovensis-Osijekensis, Dioecesis Đakovo-Osijek, a ispusti ime Bosanska. Taj smo prijedlog potkrijepili sljedećim argumentima: Biskupija je nosila ime Bosanska, jer je đakovački biskup kao apostolski nasljednik bosanskoga biskupa svoje sjedište iz Vrhbosne (srednjovjekovnog mjesta kraj današnjeg Sarajeva) premjestio u Đakovo. Dolaskom Turaka u Bosnu, bosanski biskup izgubio je svaku vezu sa svojom biskupijom, a za Bosnu Sveta Stolica je imenovala «apostolske vikare». Prigodom uspostave redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini nije uspostavljena «Bosanska» nego «Vrhbosanska» nadbiskupija, jer naslov «bosanska» pripada Đakovačkoj biskupiji. No, već 600 godina đakovački biskup nema nikakve stvarne veze s Bosnom, osim titula «bosanski» kao oznake apostolskog nasljeđa. I sam naslov je danas neobičan (arhaičan), jer se biskupije nazivaju po gradovima na ne po rijekama ili pokrajinama kao što je to slučaj naslova «bosanski», naime «Bosna» su pokrajina i rijeka. Kad je Sveti Otac prolazio kroz Osijek upitao je, ima li Osijek kakvu višu crkvenu strukturu osim župa. Odgovorio sam da nema, čemu se njegov tajnik pomalo čudio, a Svetio Otac šutio. Bio je zadivljen veličanstvenom zgradom crkve sv. Petra i Pavla u kojoj je kršten njegov prvi suradnik kard. Franjo Šeper. Današnja stvarnost je drugačija, slična nekim slučajevima u svijetu gdje se uz manji grad razvio veliki, koji je sjedište biskupije, kao što je slučaj Freising und München, Rottenburg-Stuttgart, Estergom-Budapest. Kod nas se u blizini maloga grada Đakova razvijao veliki grad Osijek, metropola Slavonije. Već smo obavijestili Svetu Stolicu da gradu Osijeku treba i u crkvenom pogledu posvetiti veću pozornost. Osijek ima monumentalnu središnju gradsku župnu crkvu, u Osijeku biskupija će imati lijepu zgradu za sadržaje koji su potrebni u takvim slučajevima. Osijek je od Đakova udaljen 35 km, a komunikacije između ta dva grada poboljšat će i auto cesta koja će povezivati ta dva grada. Osim toga, na svjetovnom planu ima Sveučilište sa oko 19.000 studenata na petnaestak fakulteta. Grad Osijek - koji je u prvoj polovici 19. stoljeća bio najveći grad u Hrvatskoj, a između dva svjetska rata najveće industrijsko središte u staroj Jugoslaviji - nakon Drugog svjetskog rata bio je zanemaren u odnosu prema drugim gradovima njegova ranga. Uvijek je bilo nekih isprika, ali najveći razlog tome bila je nemarnost i nebriga njegovih čelnika. Što sada? Kada su tri općine spojene u jedinstven kraljevski grad, htjelo se stvoriti jedno biće. To napose želimo još snažnije ostvariti ovim uzdignućem na stupanj susjedišta a župne crkve na stupanj konkatedrale. Važni su ljudi, važni su vjernici koje predvode svećenici. Čestitam građanima grada Osijeka i vjernicima župe sv. Petra i Pavla, ali i cijeloj našoj nadbiskupiji… Zahvaljujem svima koji su na tom projektu sudjelovali. Od Rima preko Đakova, Zagreba, Požege do Osijeka. Zahvaljujem i svima onima koji su se svojim aktivnim sudjelovanjem i doprinosom uključili u pripravu večerašnjega programa te nam omogućuju da ovaj tako važan trenutak za crkvenu povijest grada Osijeka snažno doživimo i dostojno proslavimo!

Nakon nadbiskupove uvodne riječi slijedila su predavanja. Prvo predavanje pod nazivom Od Biskupije Mursa do konkatedrale u Osijeku  imao je prof. dr. sc. Stjepan Sršan. Profesor Sršan prikazao nam je važnost i značenje grada na Dravi u okviru povijesnih činjenica koje su dovele do proglašenja grada susjedištem nove nadbiskupije i metropolije. U sklopu njegova predavanja sudjelovali su i učenici Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku. Između prvog i drugog predavanja nastupilo je Hrvatsko pjevačko društvo 'Lipa pod ravnanjem prof. Valerije Fischbach.

Drugo predavanje pod nazivom Novi značaj Osijeka u Katoličkoj Crkvi i konkatedrale sv. Petra i Pavla u Osijeku u okviru đakovačko-osječke nadbiskupije - imao je prof. dr. sc. Ivica Raguž profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Dr. Raguž je teološki i eklezijalno razložio ovu novu stvarnost koja se dogodila proglašenjem Nadbiskupije đakovačko-osječke i u tom kontekstu pojasnio položaj i važnost grada Osijeka u životu naše nove metropolije. Potom je nastupilo Pjevačko društvo sv. Josipa Osijek pod ravnanjem dr. Vladimira Peljhana sa nekoliko skladbi sakralnog karaktera.

Treće predavanje imala je prof. dr. sc. Zlata Živaković-Kerže župljanka konkatedralne župe sv. Petra i Pavla apostola. Njeno predavanje pod nazivom Konkatedralna crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku odnosilo se na crkvu kao građevinu i njeno nastajanje, o kojoj je prof. Kerže mnogo govorila i stvarala kroz dugi niz godina. Ona je između ostalog istaknula: Nakon smrti gornjogradskog župnika Franje Knittla 10. srpnja 1886. za gornjogradskog župnika imenovan je Josip Horvat, bivši duhovnik osječkog gornjogradskog sirotišta, koji je počeo oživotvorenje gradnje nove župne crkve. Međutim, slijedilo je petogodišnje zatišje koje je prekinuo biskup Strossmayer, poklonivši 3. lipnja 1891. godine 10.000 forinti. Raspisan je natječaj i odaziv je bio iznenađujući. Biskup Strossmayer odabrao je nacrt arhitekta Franza Langenberga iz Xantena, mjesta nedaleko od njemačkog grada Bonna. Gradnja je počela u proljeće 1894. Pa, iako sve nije krenulo glatko posao je, pod budnim okom župnika Horvata, dobro napredovao; nakon dva mjeseca temelji su izašli iz zemlje. Blagoslov temeljca obavljen je 7. listopada 1894. kojaga je obavio biskup Srossmayer, tada već osamdesetogodišnjak. Ali, iznenada, 21. veljače 1895., u Bonnu je od kapi u 52. godini preminuo graditelj Langenberg pa je događaj sve uznemirio. No, ipak dva mjeseca potom nastavak gradnje povjeren je bečkom graditelju Richardu Jordanu koji je gradnjom crkve upravljao do završetka 1898. Kroz cijelo vrijeme gradnje ključna osoba bio je župnik Josip Horvat koji je 28. kolovoza 1899. zapisao: "Naša crkva spada među najljepše gotičke crkve podignute koncem 19. stoljeća, ona jest i na viekove će ostati najljepša i najsjanija umjetnina u gradu Osijeku, a podjedno i najrječitijim spomenikom za sve one, koji su oko gradnje takove crkve nastojali, dakle eminentnim spomenikom koli današnjem zastupstvu toli današnjem poglavarstvu slobodnog i kraljevskog grada Osijeka." Slijedilo je unutarnje uređenje crkve koje nije teklo prema planu, pa je posveta odgođena za sljedeću godinu. Budući da unutrašnjost crkve nije završena, i u stoljeću koje je slijedilo trajala su nastojanja potonjih župnika da u cijelosti crkva postane simbol grada uz Dravu. Tako su u vrijeme župnika Matije Pavića nabavljena i postavljena nova zvona, 1933. sagrađene su orgulje, a u njegovo vrijeme počelo je i unutrašnje oslikavanje crkve, koju je u teškim ratnim vremenima, uz pomoć akademskog slikara Mirka Račkog, završio župnik Josip Šeper. U vrijeme svog dugogodišnjeg djelovanja, nakon Drugog svjetskog rata, u vrlo teškim političkim i financijskim prilikama, Šeper je obnavljao crkvu koja je znatno stradala od bombardiranja, topovskih hitaca i puškaranja. Do kraja 1956. štete su od bombardiranja uglavnom popravljene. Sve freske je trebalo i retuširati. Međutim, zbog financijskih poteškoća preostali su radovi odgođeni za bolja vremena. Ona su nastupila u vrijeme prečasnog Stjepana Bogdanića. Njegovom brigom obnovljena je sjeverna strana tornja; klesarske radove izveli su majstori s otoka Brača pod vodstvom akademskog kipara Luje Lozice, izvedena je elektrifikacija zvona i sata. U vrijeme Domovinskog rata ustrajao je sa župljanima u gradu i obavljao župničke dužnosti. Tijekom neprijateljskog napada na Osijek, gotovo godinu dana iz dana u dan, župna crkva Sv. Petra i Pavla, simbol Osijeka i okolice, sustavno je razarana. U posljednjem desetljeću 20. stoljeća obnavljano je samo najvažnije kako bi se crkva zaštitila od dodatnog oštećenja. Iako je župnik Bogdanić započeo, a u 21. stoljeću nastavio današnji župnik Adam Bernatović, na obnovi i uređenju predstoje još brojni radovi koji iziskuju golema financijska sredstva. Ona je divna melodija uglazbljena na tekst svih onih koji su ugradili i oživjeli svaki kamen građevine, koja diše njihovim duhom. Ona simbolizira svu prošlost i svu budućnost u znaku ljubavi, jedinstva i pravovjerja koga su od osnutka crkve zastupali nasljednici apostolskog prvaka Sv. Petra.  Izgradnjom, te svečanim uzdignućem župne crkve Sv. Patra i Pavla na dostojanstvo konkatedrale”, grad Osijek dobio je svoju prepoznatljivu duhovnu vertikalu. Ako bismo mogli pozvati se na razmatranje belgijskog medieviste Anrija Pirena o društvima 11. i 12. stoljeća u Europi i onoga što se događalo sredinom 19. stoljeća u SAD morali bismo podsjetiti da je “podizanje velikih gotičkih katedrala nezamislivo bez razvitka gradova i promjena u privrednoj strukturi”. A na razmeđu stoljeća, i 19. u 20. i 20. stoljeća u 21. o kojima je riječ, a u vezi navedenog čina ovog našeg Božjeg doma možemo podjesetiti da je baš Osijek prolazio kroz buran razvoj i kao grad i kao područje privrednih, kulturnih, vjerskih i drugih događanja. No, razmatrati ovu pojavu ove gotičke sakralne građevine s ovim ili s drugim primislima o značenju gotičke ili neogotičke kulture mogu se složiti s poljskim kulturnim povjesničarom i esejistom Herbertom Zbignjevom „da je katedrala zapravo Dom vjernika“.

Nakon predavanja profesorice Kerže nastupili su tamburaši iz Tamburaške škole 'Batorek' koji su nam izveli tri skladbe: J. Njikoš – Slavonska rapsodija, D. Špstaković – Valcer br. 2, iz

Jazz-suite te B. Potočnik - Vukovarska golubica. Potom su uslijedili zajednički nastupi sudionika koji su izveli papinsku himnu Svečan glas od Rossattia te Slavim te, Gospode iz Kantate br. 137 J. S. Bacha. Svečana akademija završila je oduševljenim pljeskom posjetitelja.

Lokacija župe

Adresa i radno vrijeme

Župni ured Sv. Petra i Pavla Apostola, Osijek
Pavla Pejačevića 1
31000 OSIJEK

T:(031) 310-020
F:(031) 310-022
M:zupa@svpetaripavao.hr
W:www.svpetaripavao.hr

Radnim danom: 8-12 sati i 15-18 sati
Subotom: samo 8-12 sati

Kroz srpanj i kolovoz: 16-18 sati; subotom: 11-12 sati

Statistika posjeta

Danas34
Jučer492
Ovaj mjesec11513
Ukupno4712380

Trenutno online

2
posjetitelja

Četvrtak, 22 Veljača 2018 05:56