Povijest župe

Župna crkva Sv. Petra i Pavla Apostola u Osijeku

Počeci kršćanstva u Mursi (staro ime Osijeka) sežu u 1. stoljeće. Po predaji, tu je kršćanstvo propovijedao učenik svetog Petra i njegov treći nasljednik na papinskoj stolici papa Klement I (91-100). On ovdje utemeljuje biskupsko sjedište. Malo se gradova može dičiti tako drevnom  i časnom tradicijom.
Zatim su, kroz 20 vjekova, mnogi događaji mijenjali lice grada, kršćanstvo satirali ili uskrisivali. Iz dokumenata 14. stoljeća je razvidno, da u gradu (u Tvrđi) postoji crkva i župa. Godine 1525. grad osvajaju Turci. Kršćani su rastjerani ili anonimni. Poslije sloma turske sile 1687. možemo podrobno pratiti rast i razvitak organiziranog crkvenog života u gradu.

Gornjogradska župa nastala je zapadno od Tvrđe. Tu je 1732., na groblju, podignuta prva župna crkva, a od 1735. vode se i matične knjige. U 19. stoljeću crkva je postala malena i neugledna usred novih građevina.

Biskup Strossmayer 1866. daje prvi poticaj za gradnju nove crkve. Grad, patron župe, 1870. utvrđuje način sabiranja novca. Sve je išlo sporo, dok nije imenovan novi župnik Josip Horvat.

Natječaj za nacrte raspisan je 1892. i od pristigle 32 ponude najbolju ocjenu dobio je njemački arhitekt Franz Langenberg.

Gradnja crkve počinje 1894. dijelom na mjestu stare crkve, koja je uklonjena. Na čelu pothvata je arhitekt Langenberg, građevinske radove preuzima Josef Schmalzhofer, a klesarske Eduard Hauser, oba iz Beča.

Iznenada, početkom 1895. umire arhitekt Langenberg, a na njegovo mjesto izabran je arhitekt Richard Jordan. Gradnja se nastavlja i svi građevinsko-klesarski radovi bivaju završeni u roku, 1898. godine. Troškovi gradnje iznosili su 613.308 forinti. Nastavlja se unutrašnje uređenje crkve.
Posvetu nove crkve obavio je biskup Strossmayer 20. svibnja 1900. (koji je upravo navršavao 85 godina života i 50 godina biskupske službe) i njegov pomoćni biskup dr. Anđelko Voršak.

Slog crkve je neogotički. Zidana je fasadnom opekom (tri milijuna komada) i kamenom. Tlocrt ima oblik križa, a unutrašnjost je podijeljena na tri lađe. Pobočne lađe su prekinute poprečnom, a srednja završava apsidom, poput starokršćanskih bazilika. Tri gotička portala s istoka vode u crkvu, a četvrti je na sjevernom zidu. Svaki ukrašen reljefom. Strop nose kameni stupovi prividno složeni od više manjih polustupova. Toranj, visok 90 m, podijeljen u četiri galerije, ima četiri velika zvona. Peto, najmanje, je na tornjiću iznad križišta crkve. Na sjevernom i južnom zabatu transepta su po tri kamene skulpture. Glavni oltar u svetištu (dar biskupa Strossmayera) posvećen je patronima crkve i župe, apostolima sv. Petru i Pavlu, između kojih je kip Srca Isusova. Slijede oltari Blažene Djevice Marije i sv. Terezije Avilske. Sva tri je klesao u kamenu Ivan Novotny. Naredna dva oltara: sv. Josipa i sv. Antuna Padovanskog rad su kipara Fellnera iz Leibnitza.

Vitraji. U gotičkoj arhitekturi težine su svedene na stupovlje. Zidovi, koji u tom slučaju nemaju ulogu glavnih nosača, mogu biti otvoreniji. Otuda u gotičkim crkvama mnogi prozori, najčešće oslikani bojanim staklom, vitraji. Dnevno svjetlo koje kroz njih prolazi daje bojama intenzitet i sjaj, a u crkvi stvara prostor odijeljen od vanjskog svijeta, koji u čovjeku potiče nova, vjerniku primjerena raspoloženja.
Crkva ima 33 vitraja s likovnim sadržajem i 7 s koloriranim ornamentima. Svi su rad bečke firme Gold. U svetištu 7 vitraja slikaju život apostola Petra i Pavla, a 5 otajstva slavne krunice. U lađama: po 5 otajstava radosne i žalosne krunice. Zatim 7 vitraja prikazuje svetačke likove, a 4 prizore Isusovog života.

Gotičke crkve redovito nisu oslikane. U osječkoj crkvi je to ipak učinjeno. Slike je radio Mirko Rački: svod u tehnici kazeina, a zidne plohe a la fresco. Taj veliki posao trajao je 4 godine (1938-1942). Ikonografski program dao je kanonik dr. Ivan Rogić i župnik Matija Pavić.

Slikar je imao zadatak, da slike budu u skladu s arhitekturom, te da pojačaju arhitektonski dojam ponutrice. Upravo radi toga je na okomitim plohama slike radio plošno, isključivši perspektivu, a plastičnost figura sveo na najmanju mjeru. Slikanje stropa bio je još teži problem, jer su površine veoma izlomljene. Slikar je odlučio da likovi lebde želeći postići iluziju neograničenog prostora. Ukupno je oslikao 1150 m2. Boje slika su svjetle i hladne, «da stakleni prozori crkve sa svojim jakim bojama ne ubiju slike», govorio bi Rački. Slike i danas svojim hladnim tonom daju stanovito dostojanstvo prostoru. Freske iznad lukova donose poglavito novozavjetne motive (život Isusov), nekoliko pojedinačnih svetaca (David, Cecilija), a uz likove Petra i Pavla, koji sjede na prijestoljima, stavljeni su hrvatski sveci Nikola Tavelić i Marko Križevčanin, odnosno slavenski apostoli Ćiril i Metod. Slike na stropu sadrže nekoliko tema: nad orguljama starozavjetni motivi; u drugom i trećem četvrtastom polju odabrani svetački likovi ilustriraju sadržaj osam Kristovih blaženstava. Na cijelom području poprečne lađe su motivi Posljednjeg suda. Na polju svetišta uprizoreno je otajstvo Euharistije. Orgulje je 1933. gradio Hans Mauracher iz Salzburga. Obuhvaćaju 59 registra, tri manuala sa po 58 tipki i pedal sa 30 tipki. Sistem prijenosa je elektropneumatski. Godine 1978. su temeljito obnovljene i imaju elektronski upravljački mehanizam.

Tijekom agresorskih napada na Osijek 1991. i 1992., gotovo godinu dana iz dana u dan Župna crkva sv. Petra i Pavla, simbol katoličkog puka Osijeka i okolice, sustavno je razaran. Već prvi projektili upućeni na grad pogađaju upravo tu crkvu. Ukupan broj izravnih pogodaka je preko stotinu.

I pored svega, ovo je svetište tijekom ratnih strahota bilo mjestom hodočašća vjernika i blagovanje Euharistije. Služba Božja ponekad se nije prekidala niti za vrijeme objave zračne ili opće opasnosti.
U tijeku su dugoročni radovi na obnovi ove crkve. Nadamo se da će u skorom vremenu ona zasjati svojim punim sjajem.